DOPISNICI
Sjedeći na rubu dvosjeda Sophia Jacobs je skrivajući nestrpljenje pila čaj od ruže i kriomice pogledavala na sat. Sjedila je uspravno nogu položenih jedne pored druge i blago nagnutih u stranu pritom ne gužvajući skute duge svijetlo plave haljine. Sjedila je upravo onako kako su je i učili, onako kako jednoj plemkinji iz visokog engleskog društva i priliči. Kosa joj je bila podignuta u pomno složenu punđu, a ušne resice su krasile decentne naušnice od ružičastog rubina. Jedva vidljivi grašci znoja su se skupljali na bijelom tankom vratu za kojim je Joshua u svojim pismima toliko žudio.
Još šest minuta i obiteljski krojač Joshua Roberts bi trebao promiliti svoj muževni lik kroz vrata salona. Ona će ga dočekati u društvu služavke Mariae te će dodir ruke u trenutku susreta biti jedini obostran tjelesni kontakt koji će toga jutra ostvariti.
Uzet će joj mjere za svečanu haljinu povodom proslave Simonovog pedestog rođendana za četiri sedmice, a ona će svu snagu ovoga svijeta usmjeriti na skrivanje požude za tim savršenim tamnim dlanovima.
Krojačkim metrom će joj dodirivati prvo lijevu pa desnu ruku, a ona će nemoćno razglabati sama sa sobom hoće li kišiti u poslijepodnevnim satima ili bi danas oblaci ipak mogli zaobići taj dio Boltona. Kada Joshua prijeđe na leđa, u salonu će nastati potpuna tišina. Ni jedno od ovo dvoje ljubavnik neće moći sročiti suvislu rečenicu u prisutstvu treće osobe znajući što bi odsutstvo iste učinilo plamenu strasti i požude koji tinja među njima.
Toliko sašivenih haljina, a nijedna skinuta. Toliko napisanih riječi ljubavi, a tako malo izgovorenih.
Kada završi s poslom, Joshua će se nakloniti, pogledati u Sophijine zelene oči, zaželjeti joj ugodan ostatak dana i reći kao također smatra da joj kiša ne bi trebala pokvariti ovo prohladno jesenje prijepodne. Zatim će otići, a obje će maestralno odglumiti ravnodušnost, kao da nisu potajno umrli prije nekoliko trenutaka.
Sophia neće gledati kroz prozor prema vrtu gdje će Joshua na odlasku ostaviti pisamce u ružinom grmu.
Začulo se zvonce i nedugo zatim su se ulazna vrata otvorila. Grašak znoja je pao na svijetlo plavu tkaninu poput najneprimjetnijeg izdajice jedne od većih ljubavnih priča ovog dijela sjeverozapadne Engleske.
🖋️ Patricia Hećimović
