ZAVJESE, SPORTAŠI I NARKOMANI
Uvijek kada je sjebana pere zavjese. Dijagnoze, prekidi, otkazi. Zavjese, zavjese, zavjese. Odvikavanja. Zavjese.
Jednom je jedan mudar stariji gospodin rekao da joj stan izgleda kao iz Ikeinog kataloga. Svi su se uz smiješak i kimanje glava složili. Osim što su u Ikeinom katalogu na tacnama od rosfraja umjetni kolačići, a ne bijele pruge privremene sreće i zadovoljštine.
Jednom joj je jedna maserka rekla da je potrebno dovesti malo dijete u stan da napravi nered, da ovako izgleda presterilno. Ta ju nikada više nije izmasirala.
Rekla joj je i da su ribe loš znak prema feng shuiju. Nešto u kontekstu klizavosti i nestabilnosti.
Rekla joj je to trgajući joj lopaticu i gledajući u tri smiješne lijepe ribe koje je dobila na dar prilikom useljenja. I nisu iz Ikee. Iz nekog skupljeg i kvalitetnijeg dućana su. Vjerojatno dućana koji u nazivu ima tildu. A ako i ne postoji takav dućan na hrvatskom tržištu nakon što ovaj tekst postane viralan osvanut će. “Opremite dom uz Casa Dúerme”.
Nikada se nije riješila riba, riješila se maserke. Iako ima cjeloživotni problem s ribama. Onim horoskopskim. Od iznimne ljubavi do iznimne netrpeljivosti. Od iznimnog shvaćanja do potpunog misanderstendinga. Ali ne vjeruje ona u horoskop. Vjeruje samo u ovo s ribama. I sa škorpionima. Ali tko nema problem sa škorpijama.
I jebeni komarci. I krvave fleke na savršenim bež zidovima. Kao mala je uvijek voljela ubijati bube. Gaziti ih, gnječiti štapovima i meljati im utrobu po asfaltu. Nije da je prestala to voljeti raditi što je bivala starija. Taj čin je samo postajao društveno neprihvatljiviji. Živimo u društvu u kojem se ne ubijaju pauci i smrdljivi martini. Ne, brižno i nježno se iznose i taj čin se glorificira i popraćen je nepotrebnim tepanjem bubi.
Tako i večeras. Ispijajući Ožujsko Cool ubija komarce i pere zavjese. Jebeni nasip i jebena Sava.
“Baš je divno živjeti uz rijeku!” – reče nitko nikada. Ili eventualno neka protuha koja nije alergična na ubode insekata i ima ionako uprljane zidove. Od kipućeg suncokretovog ulja ili dječjih prstića.
Čuje topot stopala. Trkači trče nasipom, dižu prašinu. Stokilaši hodaju po jeftinom laminatu na katu iznad. Bosi, bez papuča. Na petama, naravno. Topot i prašina. I glupi komarac.
I onaj beskrajno tupi izraz lica i govor tijela dok ga loviš. Stopostotni fokus i koncentracija. A ishod? Kladionice bi mogle mlatiti pare na koeficijentima ubijanja komaraca. Kako se ljudi klade na konje i pse koji trče, tako bi se mogli kladiti i na ukućane koji ubijaju komarce.
Što bliže živiš rijeci, to imaš manji koeficijent. Jer si tata – mata u ubijanju tih beštija.
Sportaši i narkomani u prolazu, u gostima, u knjižici promiskuiteta. Oni ne ubijaju komarce i ne primjećuju ribe. Oni su samo dodatak Ikeinom katalogu. Mijenjaju se po sezonama i godišnjim dobima. Ovisi što je u trendu. Isklesani, visoki i markantni u sezoni jesen/zima. Proljeće/ljeto – ćelavi bradonje. Hop, već je opet jesen, nosi se ginger. Kupuju boce vina, prljaju plahte i svi nose isti par papuča za goste. Koliko smrdljivih muških nogu je bilo u tim šlapama. Maserka bi bila zadovoljna. Unijeli su disbalans u sterilni životni prostor.
Komarac na rubu grkljana Žuje Cool. Možda je i on na odvikavanju. Đubre toliko pijano mladenačke krvi i njezine Žuje da čak i leti otežano. Drobina ga vuče prema parketu. I ubrzo će biti razmeljan po savršenom zidu bez fleka od suncokretovog ulja. Njegova utroba, a njezina krv.
Njezina krv na njezinim zidovima. Legitimno.
21:48h. Mrzi parne brojeve. Pogledat će opet za minutu u donji desni kut ekrana. Kada zadnji broj bude devet. Devet ima moć.
Krvavi zidovi i nerealno bijele zavjese. Smrdljive šlape za goste i mirišljava ona. Kao centralna figura Ikeinog kataloga. Sjedi s osmijehom na barskoj stolici za šankom ispijajući čaj i gleda ribe, a ribe gledaju nju. I već je jutro.
Uvijek kada je sjebana pere zavjese. A njezine zavjese su uvijek čiste.
🖋️ Patricia Hećimović
