OTPUTOVALA SAM, NISAM OTIŠLA

Memoari jedne bjegunke. Visoke Tatre, Slovačka.

2021.? 2022.?

Ko će ga više znati. Kao da je i bitno.

Bijeg je taj koji je ključan.

Draga moja Dalija,

znam da je kod tebe već kasna ura i da si nedvojbeno u brizi. Dobro sam. Otišla sam. Zapravo ne. Otputovala sam, nisam otišla. Ne bih to nikada mogla učiniti. Otići od tebe, moga oslonca, moje stijene. One koja je uvijek bila tu uz mene.

Samo sam trebala odmak. Odmak od svega, odmak od svih. Tko će to bolje shvatiti od tebe. Znaš me od kada sam bila pišulja, tvoj kiddo. Uvijek posebna i dramatična ali s vječnom težnjom ka odlaženju, ka traženju sebe. U kojoj god dobi to bilo.

Otputovala sam, nisam otišla. Želim nešto novo. Novu planinu, novi kraj. Želim samoću.

Želim biti negdje gdje me nitko ne zna i s ljudima koje ne poznajem. Želim izbaciti proteklu godinu iz sebe onako kako sam to najbolje činila svo ovo vrijeme. Kroz tišinu i znoj. A bome sam se našutila i iznojila u protekloj godini.

U Tatrama sam. Visokim Tatrama. I dobro sam. Mislim da pronalazim ono po što sam i došla. Mir i tišinu. Nadam se da ću se vratiti napunjenog srca rozozelenim uspomenama na jedan od boljih odabira koje sam učinila u zadnje vrijeme. Treba mi to i znam da ti to shvaćaš.

Odlazim. Arte, planinar iz Škotske, je pristavio čaj. Smrznuli smo se danas penjući Gerlachovsky štit. Potrebno je zagrijati iscrpljeno tijelo prije novih avantura koje nam predstoje. Zgodan je. Znam da si postavljaš to pitanje i da se sada već smješkaš.

Ljubim te i mislim na tebe.

🖋️ Patricia Hećimović