RAMENAŠI

Ramen.
Ta obična nakupina rezanaca i temeljca. S dodatkom povrća i mesine neke ubijene lešine. I neizostavnim jajem u sredini. Kuhanim, oguljenim, prepolovljenim.

Kao što se i ona osjeća objedujući tko zna koji ramen u posljednjih nekoliko godina.

Kuhano, smežurano, oguljeno, ogoljeno i prepolovljeno. Jaje iz ramena je još u vrhunskom stanju u odnosu na njezinu nutrinu. Kako po agregatnom stanju tako i po onom unutar lubanje.

A svi oni jedu isti ramen. Oni. Ramenaši. Vagonaši.

,,Ramena, ramena, ramena amo jer utjehe nema u vodi.”

I gleda ih sa suprotne strane stola. Kako mljackaju i sline. Po ramenu, po njoj.
Fino im je, žele još. Ali repeta nema.

Konobarica se više ne smješka. Ne smješka se ni ona konobarici.
Smješka se njemu. Uigrano, istrenirano.

Ni ostatku osoblja više nije smiješno. Nije ni njoj.

A ramen, ramen jedva čeka biti pojeden. I pita se tko je sljedeći na listi za odstrel ramenaša.

🖋️ Patricia Hećimović