SRETNICA

 

Njemu je smetalo što je ona popila. Njoj je smetalo što on nije.

Njezin idilično dosadan muškarac. Koji uvijek djeluje kao da se dobro zabavlja nazdravljajući cijelu večer s Coca Colom Zero u ruci.

Zapravo jedina stvar koja mu kod nje smeta je njezina, kako bi doktorski rekao, “blaga sklonost alkoholizmu”.

Njegov glas je zvonak, njegov izgovor je pravilan. Vokabular umjereno oplemenjen.

Život s njim bi bio jednostavan. Kuća u predgrađu, dvoje djece. Sin i kći. Manji bazen sa stražnje strane kuće primjeren obiteljskom uživanju, ne koktel zabavama.

Ljeta na otocima, zime u planinama. Bljesak bijelih zubala na bijelom snijegu od veselog kvarteta u ludim pozama obučenim u bijele skafandere što se kesere s uokvirenih slika iznad kamina.

Uravnotežena prehrana obogaćena voćem i povrćem. Riba jednom tjedno.

Iz bazena. Da je lokalno, domaće. Kada bi bilo moguće.

Onog istog  bazena iza kuće na kojemu joj ne da da priređuje koktel zabave. Ne preporučuje, točnije – nije primjereno. Dobila bi samo izrečenu opasku. Čak nikada ni kritiku. Ili ne daj Bože zabranu. Njezin savršeno tolerantan i uviđajan muškarac. Koji uvijek radi i razmišlja u njezinom najboljem interesu. Tako jebeno iritantno.

Njegove ruže uvijek mirišu isto, a latice su pravilnog oblika. Unose joj slatkasti miris vikenda petkom u 17:30 h. Možda se tako zapravo i zovu, znala bi ponekad razmišljati. Kao Granny Smith jabuke.

,,Dobar dan, molim Vas pola kile Granny Smith jabuka i tucet ruža Petkom u 17:30.”

Možda je to rečenica koju Savršeni izgovara na savršenoj kasi savršenoj prodavačici.

Voli ga. Onako… umjereno. Dovoljno za upotrijebiti riječ “voljeti”, premalo za “ljubav”.

Kada bi morala napisati koliko ga voli na papir, učinila bi to tehničkom olovkom, a slova bi ispisivala bez jakog pritiska na podlogu. Tako da kada bi ih išla obrisati bi to učinila s dva poteza gumicom lijevo-desno. Nastala bi dva omanja “funjka”potrošene gume koje kada bi otpuhnula “voljenja” više ne bi bilo.

Misli su joj stalno bježale kilometrima dalje u nesavršene dijelove njezine zbilje, njezinoga postojanja u kojima je carevao On. Oličenje nepravilnosti i nesavršenstva.

Njegove riječi su kratke, njegov vokabular je savršeno neoplemenjen. Govori s akcentom, s predglasom malograđanstva.

Kada bi On napisao na papir koliko ju voli, učinio bi to nenašiljenom olovkom s debelim grafitnim brežuljkom koji ostavlja trag na bijelom papiru. Pogriješio bi ispisujući te dvije kratke riječi pa frustrirano uzeo gumicu i krenuo ispravljati grešku.

Impulzivan je i nagao, obožava to kod njega.

Toliko silovito bi trljao po papiru da bi gumica u konačnici probila podlogu i sve što bi joj imao za predočiti bila bi dva razmrljana slova debelih linija s rupom u nastavku. Nakon toga bi potrgao papir, bacio ga, a nju uzeo u naručje i poljubio s tolikim žarom kao da je to posljednji put da ima priliku okusiti  zabranjene usne.

I On je voli. Kakva li je sretnica, pomisli sarkastično nasmijući se samoj sebi dok je Robert uparkiravao auto.

S Robertom riba jednom tjedno, s njim trpeza svaki dan.

Njihove koktel zabave na bazenu iza kuće bi bile najiščekivaniji društveni događaj sezone.

Njegovo cvijeće je ubrano putem, svaki cvijet je različit, ni jedan ne miriše isto. Poneki su već i uvenuli ali njega za to nije briga. Ne brine ni ona za cvijeće.

Jer on je muškarac od grešaka i ljubavi. Njezin feniks s kojim svaki put izgori od požude i strasti, a pepeo njihovog grijeha ostave Robertu na skupljanje.

“Varalica sam i znam da jesam.

  Drugačije ne znam, drugačije ne mogu, drugačije ne želim.

  Sretnica u očima javnosti, patnica u duši.”

🖋️ Patricia Hećimović