TRAJEKT

Vraćala se tog ugodnog, sunčanog, rujanskog prijepodneva Nera Gustafsson djevojačkom domu svome. Na toliko voljeni otok, kući na početku sela u kojoj ju s nestrpljenjem čekaju stari otac i mati. Cijelom selu su razglasili da Nera dolazi na Korčulu, toliko su uzbuđeni bili kćerinom posjetom. Dugih 7 godina Nera nije kročila na otok na kojemu je živjela preko 30 godina.

Posrećilo joj se u životu. Priča selo da se udala za imućnog Šveđanina kojeg je upoznala doslovno ispred kuće, na plaži, i započela romansu s njim tih vrelih kolovoških noći.

Besprijekorno ulaštenom kožnom cipelicom zakoračila je na trajekt. Popela se na palubu, raširila ruke, udahnula čisti morski zrak i pomislila: Otoče, dolazim ti! Jesi li me zaboravio? Kakav li si sada, kakav li ćeš me dočekati?!

Dama iz Europe. Šveđanka iz metropole. Gospođa Gustafsson. Ni traga onoj mršavoj, ljepuškastoj Neri Franić koju je prije toliko godina ostavila na obali i krenula u bolje sutra s Larsom.

A mogla je imati bilo kojeg mladića s otoka. Ostala je jedina lijepa, neudana djevojka u 30-ima u svome kraju. Mnogi su je zagledali, mnogi su je potajno željeli. No, nitko je nije volio kao Šime. Bila je to dječja simpatija koja je izrasla u neostvarenu i neuzvraćenu ljubav. Priča selo da nikada Šime nije prebolio Nerin odlazak. Nikada se nije ženio, nikada se nije maknuo s otoka.

Sjetila bi se njega Nera ponekad. Doduše, samo ponekad. Pitala bi se kako živi, je li sretan. Je li ju zaboravio i pronašao svoju sreću u ljubavi. Nije mu pisala kako ju je i zamolio. Ispunila je obećanje.

Zadubljena u svoje sretne misli trznula se ugledavši pogrbljenog muškarca srednjeg rasta kako korača suprotnom stranom plovila. Bio je odjeven u radničku opravu uprljanu tamnim mrljama kao da je netom izašao iz kotlovnice. Prišao je ogradi i zagledao se u duboko plavetnilo. Muškarac sliči na Šimu, pomislila je. No, Šime je bio uspravan, mišićav mladić pun života koji je volio otok, volio je more, ribarenje i najviše od svega trgovinu ribičkom opremom koju je preuzeo u nasljedstvo od oca. Muškarac kojeg je gledala bio je puka suprotnost Šimi kakvog je poznavala. Ovo je bila bezživotna prikaza pogrbljenog držanja koja je tupo i besciljno buljila u morsku dubinu.

Skrenula je pogled s prikaze i vratila se sretnim mislima. Još malo pa trajekt pristaje. Još nekoliko minuta i njezine europske nožice ponovno će koračati korčulanskim tlom.

🖋️ Patricia Hećimović