VJEŽBE HRABROSTI

 

,,Što to radiš?” – zainteresirano je upitao mali Lu.

,,Radim vježbe hrabrosti.” – odgovorio je veliki Pa.

,,Zašto to radiš? Baš čudno. Ja to nikada nisam radio.” – nastavi mali Lu.

,,Zato što nisi osjetio potrebu.” – blagonaklono će veliki Pa.

-,,Hoćeš li od tih vježbi postati najhrabriji Pa na svijetu?”

-,,Ne, neću postati najhrabriji. Postat ću dovoljno hrabar da podnesem nedaće i postavim se pred izazove koje mi život pruža i svakodnevno servira.”

,,Baš čudno.” – nastavi zaintrigirano mali Lu. – ,,A jesu li teške te vježbe?”

-,,To su najteže vježbe koje ćeš ikada izvoditi.”

,,Toliko su teške?!” – razgoračenih očiju će mali Lu.

,,Nije poanta u težini koliko u dugotrajnosti, osamljenosti i sporom napretku.” – potapša veliki Pa svog sugovornika nježno po ramenu.

,,Zar se ne mogu te tvoje vježbe hrabrosti izvoditi u grupi? Lakše je kada si dio skupine, ti si me tome učio!” – pobuni se srdito mali Lu.

Veliki Pa se nasmije buntu podmlatka pa nastavi – ,,Ne mogu. Vježbe hrabrosti su unikatne. Ni jedan pojedinac ne trenira iste vježbe. Moraš sam otkriti točan broj ponavljanja, idealan set, omjer i intenzitet vježbi.”

,,Ne sviđaju mi se te tvoje vježbe hrabrosti. Kako ću znati točan omjer svega kada nemam trenera?” – sada već plačnim glasom i tišeg tonaliteta promuca mali Lu.

,,Sam si svoj trener, maleni Lu. Život te pripremao za to svo ovo vrijeme.” – zagrli očinski veliki Pa malog sugovornika kojemu su se oči napunile suzama, a brada se lagano počela treskati.

,, I zapamti, mali Lu. Kada ćeš izvoditi vježbe, izgledno ćeš ostati sam. Nevježbači zaziru od jedinki koje izvode vježbe hrabrosti. Moraš sam proći kroz cijeli trenažni proces.”- nastavi mu objašnjavati veliki Pa.

,,Ali Pa, ti nisi sam! Ti imaš mene!” – briznu u plač maleni Lu.

S osmijehom mu obriše suze i stavi to malo lice u vlastite dlanove te usmjeri Luov pogled prema svojim toplim očima.

-,,Naravno da imam tebe, Lu. Ali ja sam vježbe hrabrosti počeo izvoditi mnogo prije nego što si ti bio tu, mnogo prije nego što si postojao.”

-,,Oh… zašto mi to nikada nisi rekao? Zašto sam tek sada saznao za tvoje vježbe?”

-,,Sjetimo se početka priče, maleni Lu. Zato što je poanta uspješnog izvođenja u dugotrajnosti, osamljenosti i sporom napretku.” – poučno nastavi veliki Pa.

,, O… više mi ništa nije jasno, veliki Pa. Dosta mi je vježbi hrabrosti, Hajdemo se igrati!” – poskoči prpošno mali Lu kao da se do unazad nekoliko trenutaka suze nisu kotrljale rumenim obraščićima.

Od srca se nasmije ovom preokretu veliki Pa i podigne malog Lu u naručje.

,, Dogovoreno, idemo se igrati. Ali zapamti još jedno, Lu: Ne zatvaraj srce onima koji nisu bili tu dok si vježbao. Nisu bili u stanju shvatiti, nisu mogli podnijeti težinu tvojih vježbi. Ako se ikada i vrate, kada završiš s vježbama,, ostavi im srce otvoreno. Njima će tvoje otvoreno srce biti potrebnije nego ikada jer će tek tada biti na početku otkrivanja vlastitih vježbi hrabrosti.”

🖋️ Patricia Hećimović